U zadnje vrijeme se u medijima sve više problematizira provođenje javne nabave usluga stručnog nadzora gradnje. Kao glavni problemi se ističu neadekvatne procijenjene vrijednosti nabave, neuobičajeno niske cijene nekih ponuda, preveliko oslanjanje naručitelja na cijenu pri ocjeni ponuda, ali i nešto što nam svima mora biti od iznimne važnosti – kvaliteta isporučene usluge. Sve ovo je bilo iznimno važno i prije, ali nažalost postaje posebno važno nakon nedavnog tragičnog urušavanja nadstrešnice kolodvora u Novom Sadu.
Ovom pitanju se posvećuje dosta vremena i na stručnim konferencijama, posebno u zadnjih nekoliko godina. I čini mi se da svi prijedlozi za poboljšanje percipiranih problema padaju na leđa naručitelja. Naime – ”naručitelji su krivi jer loše procjenjuju vrijednost nabave, previše se oslanjaju na cijenu a ne kvalitetu kao kriterij, te loše nadziru izvršenje usluge”.
Ali problem je u tome što nisam siguran kako su naručitelji uopće odgovorni. Ako zaista postoji osnovana sumnja da se u nekim slučajevima usluge stručnog nadzora gradnje obavljaju loše – Hrvatska komora inženjera građevinarstva (HKIG) je najpozvanija rješavati taj problem te ima na raspolaganju i najviše alata da bude uspješna.
Prije svega, u članku 9. stavku 2. Statuta HGIK-a kao jedna od glavnih zadaća HGIK je propisana obveza razvijanja strukovne etike, dok su člancima 53., 54. i 55. propisani sastav i nadležnost stegovnih tijela, kao i načelne odredbe o pokretanju stegovnog postupka i njegovim eventualnim posljedicama.
S druge strane, Kodeksom strukovne etike članova HKIG propisuju se načini na koje članovi HGIK podupiru i unapređuju stručnost, integritet, čast i ugled profesije te kakav odnos moraju njegovati s naručiteljima njihovih usluga.
Ovdje je posebno važan i Zakon o komori arhitekata i komorama inženjera u graditeljstvu i prostornom uređenju, kojim je uređen iznimno važan institut stručnog nadzora. S druge strane - člankom 46. se propisuje kako se za teže povrede dužnosti i ugleda inženjera može članu HKIG-a statutom HKIG-a odrediti čitav niz stegovnih mjera.
Dakle, HKIG protiv svojih članova koji izvršavaju javnonabavne ugovore stručnog nadzora gradnje može provoditi i stegovne postupke i stručne nadzore. Uz to, kao i širok krug drugih fizičkih i pravnih osoba može tražiti provođenje upravnog nadzora nad izvršenjem ugovora o javnoj nabavi od Ministarstva gospodarstva.
Sve ove ovlasti su posebno važne jer ako se propust dokaže – postoji osnova za utvrđivanje teškog profesionalnog propusta na strani tih konkretnih gospodarskih subjekata – što je (fakultativni) razlog za isključenje iz postupaka javne nabave – te im tada prijeti višegodišnja zabrana sudjelovanja u javnonabavnim postupcima. Nažalost, ovo je fakultativni razlog isključenja i moguće ga je koristiti jedino ako ga naručitelj izričito navede u dokumentaciji o nabavi (DON), i tu eventualno možemo govoriti o odgovornosti naručitelja ako ga izbjegava koristiti. Ipak, čini mi se da ga naručitelji koriste sve više, a i krajnje je vrijeme da zakonodavac izmjenama ZJN-a sve fakultativne razloge isključenja proglasi – obveznima.
Od najvećeg javnog interesa je da se utvrdi ima li zaista problema u izvršenju javnonabavnih ugovora stručnih nadzora gradnje. Mislim da je HKIG u najboljem položaju da navedeno zaista i utvrdi te da eventualne problematične članove zaista i kazni. Takvo postupanje HKIG-a može imati daljnje javnonabavne posljedice za određene gospodarske subjekte, čime bi se vjerujem riješio velik broj problema koji se ističu i javnosti kada se govori o javnoj nabavi tih građevinskih usluga. Nažalost, očito velikom problemu se pristupa traženjem odgovornosti na strani naručitelja ili ukazivanjem na manjkavosti javnonabavnog zakona. Možda je vrijeme za drugačiji pristup.
Stavovi izneseni u kolumnama osobni su stavovi autora i ne predstavljaju nužno stav organizacije u kojoj su zaposleni ili uredništva portala IUS-INFO.
