Kakvo smo mi to društvo i kakav smo sustav vrijednosti stvorili ako nam je potrebno mahati ispred nosa „mrkvom“ (sinonim za nagradu) kako bi nas se navelo da postupamo tek sukladno zakonu i time zapravo izbjegnemo „batinu“?
Prije nekog vremena upravljajući motornim vozilom kretao sam se kroz jedno manje slavonsko naselje te sam naišao na uređaj postavljen odmah uz cestu a koji je mjerio brzinu kretanja vozila uz istovremeni prikaz izmjerene brzine kretanja u „km/h“. Kako je na tom dijelu ceste najveća brzina kretanja bila ograničena na 50 km/h 1, prilagodio sam brzinu kretanja svoga vozila takvom ograničenju i navedeni uređaj je prikazao da sam se u tom trenutku kretao brzinom od 47-48 km/h.
Kasnije sam u odgovarajućem pravilniku2 provjerio neke detalje o tom uređaju i tada sam saznao da je u pitanju „preventivni radarski mjerač s pokazivačem brzine kretanja vozila“. Međutim, ono što mi je bilo zanimljivo nije sam način rada tog uređaja ili ovakav kompleksni naziv, već ono što je uslijedilo nakon izmjerene brzine. Dakle, kada je taj radarski mjerač izmjerio da sam se kretao u granicama dozvoljene brzine na tom dijelu ceste, u podnožju zaslona je prikazao tekstualnu poruku „Hvala“.
Takva okolnost me odmah podsjetila i na učestale situacije na obilježenim pješačkim prijelazima 3 gdje sam sudjelovao bilo kao vozač, bilo kao pješak. Naime, nerijetko mi se događalo da su mi pješaci koji su u tom trenutku prelazili preko pješačkog prijelaza klimajući glavom ili odgovarajućom gestom rukom zahvaljivali što sam se pravovremeno zaustavio vozilom ispred pješačkog prijelaza i propustio ih da neometano stupe na pješači prijelaz. Tako sam se i sam zahvaljivao vozačima koji su se zaustavili ispred pješačkog prijelaza i kao pješaka me propuštali da prijeđem preko ceste.
U kontekstu svega toga prisjetio sam se i pojedinih izvještaja u javnim medijima o akcijama, uglavnom u organizaciji policije, gdje su „uzorni“ vozači prilikom zaustavljanja na cesti bili darivani prigodnim poklonima zbog toga što u tom trenutku nisu bili u prometnom prekršaju odnosno što unatrag određeno vrijeme nisu činili takve prekršaje.
Razmišljajući o prethodno navedenom nametnulo mi se retoričko pitanje – pa kakvo smo mi to društvo i u kakvom to vremenu živimo ako nam je potrebno zahvaljivati u situacijama kada postupamo tek sukladno zakonu i time zapravo u konačnici izbjegavamo eventualno sankcioniranje.
Naime, postupanje prema određenim pravilima bi trebalo biti nešto što se normalno očekuje od nas kao članova ovoga društva te ne bi trebalo pretpostavljati posebnu zahvalu. Čak i Ustav RH u članku 5. obvezuje sve građane na poštivanje pravnog poretka Republike Hrvatske.
Međutim, ako idemo dalje onda se moramo dotaknuti još jedne aktualne teme. Dakle, u zadnje vrijeme se digla „frka“ oko stanovite koruptivne afere, gdje je iznesena informacija kako je određena osoba odbila sudjelovati u takvim koruptivnim radnjama te je poradi toga u javnosti takva osoba posebno bila hvaljena.
Možda je to i u redu, ali opet se vraćamo na početak gdje se pitamo: Pa zar ne bismo trebali biti društvo gdje je takvo postupanje nešto sasvim normalno i očekivano?
Međutim, očito to nije tako, jer je izgleda postupanje „kontra zakona“ postalo uobičajeno (da ne kažemo „normalno“) i svako drugo postupanje je postalo izuzetak koji valjda zavrjeđuje posebnu pohvalu.
Možda bismo u tom kontekstu mogli krenuti i od hipoteze da sam ja u navedenoj situaciji zbog straha od policijske kontrole i, u konačnici, od odgovarajuće sankcije (novčane kazne, zaštitne mjere, te negativnih prekršajnih bodova) jednostavno prilagodio brzinu propisanim ograničenjima, odnosno da je ona stanovita osoba otklonila mogućnost sudjelovanja u koruptivnim radnjama, također, zbog straha od eventualne kazne zatvora ili gubitka statusnog položaja. Stoga, zbog, hipotetski rečeno, takvog „kvazikukavičluka“ možda ne bi bilo opravdano da nas se hvali ili čak daruje, a pogotovo ne da nas se proglašava nekakvim „junacima modernog doba“.
Kao šlag na tortu onda dolazi i načelo oportuniteta (svrhovitosti), koje je ugrađeno u pojedine zakone, pa tako i u odredbe Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“ br.: 115/18., 117/21., 67/23. i 155/23.).
Naime, člankom 73. Zakona o Državnom inspektoratu propisano je da inspekcija, uz određene iznimke 4, neće pokrenuti prekršajni postupak ako joj je to dopušteno posebnim zakonom ili ako:
„- nadzirana pravna ili fizička osoba tijekom inspekcijskog nadzora odnosno do donošenja rješenja otkloni nepravilnosti i nedostatke utvrđene u inspekcijskom nadzoru
- za utvrđene nepravilnosti doneseno je rješenje i nadzirana osoba postupila je po izvršnom rješenju inspektora ili je postupila po rješenju prije nego što je ono postalo izvršno
- nadzirana osoba očitovanjem na zapisnik preuzme obvezu da u određenom roku otkloni nepravilnosti i nedostatke utvrđene u inspekcijskom nadzoru za koje nije propisana upravna mjera, a inspektor utvrdi da je počinjen prekršaj.“
Dakle, na ovakav konkretan način i država „zahvaljuje“ počiniteljima prekršaja ako otklone utvrđene nepravilnosti i nedostatke, s time da neće protiv njih pokrenuti prekršajni postupak i na kraju ih kazniti za postupanje protivno zakonu.
U konačnici me sve to asocira na pravilo, odnosno motivacijsku tehniku „mrkva i batina“ koja se temelji na priči o magarcu kojeg je vlasnik navodio da krene i povuče kola na način da mu je pred njuškom mahao mrkvom ili ga udarao batinom po stražnjem dijelu tijela. Dakle, ovo pravilo se temelji na teoriji nagrađivanja ponašanja koje se želi pojačati odnosno sankcioniranja neželjenog ponašanja.
Nastavno bih u tom smislu modificirao retoričko pitanje iz prethodnog dijela teksta na način da se pitam - pa kakvo smo mi to društvo ako nam je potrebno mahati ispred nosa „mrkvom“ (sinonim za nagradu) kako bi nas se navelo da postupamo tek sukladno zakonu i time zapravo izbjegnemo „batinu“5.
Samo se nadam da nam budućnost, a s obzirom na stanje društva i poimanje poštivanja zakona, ne donosi situacije u kojima će biti normalno odnosno općeprihvaćeno da se primjerice putem semafora zahvaljujemo vozačima koji se zaustave vozilom na znak crvenog svjetla 6 ili da darivamo one koji, a zapravo radi „čuvanja svoje glave“, koriste sigurnosni pojas u motornom vozilu 7.
Zapravo, nadam se da nećemo, nenamjerno ili čak namjerno, u nastavku društvene evolucije dosegnuti nekakav nakaradni sustav vrijednosti u kojemu će se u konstelaciji različitih vrijednosti obezvrijediti ona postupanja pojedinca ili kolektiva koja istinski zavrjeđuju pohvalu ili čak darivanje, jer ipak „nada umire zadnja“, a pozitiva nam je u ova vremena svakako potrebna.
Na kraju bih svima zaželio blagoslovljene božićne blagdane i u Novoj... ipak puno „mrkvi“, jer kažu da su „dobre za vid“, a što bi nam svima kao članovim ovoga društva očito dobro došlo da bismo „od šume mogli vidjeti drvo“.
^ 1 Vidi članak 53. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (dalje: ZSPC)
^ 2 Pravilnik o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama („Narodne novine“, br. 92/19.)
^ 3 Vidi članak 134. ZSPC-a
^ 4 Članak 73. stavak 4. Zakona o Državnom inspektoratu propisuje: „Iznimno od stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka, ako inspektor utvrdi da je počinjen prekršaj kojim se ugrožava život, sigurnost i zdravlje ljudi, imovina veće vrijednosti, okoliš, u svim slučajevima kada je propisana upravna mjera zabrane te ponovnog utvrđenja istog prekršaja u roku od godinu dana, dužan je bez odgađanja, a najkasnije u roku od 15 dana od dana završetka nadzora, podnijeti optužni prijedlog za pokretanje prekršajnog postupka odnosno izdati prekršajni nalog.“
^ 5 Čitaj: „prisilu/sankciju“
^ 6 Vidi članak 59. ZSPC-a
^ 7 Vidi članak 163. ZSPC-a
Stavovi izneseni u kolumnama osobni su stavovi autora i ne predstavljaju nužno stav organizacije u kojoj su zaposleni ili uredništva portala IUS-INFO.
