Neuroprava (što je to?)

Ne možeš dotaknuti slobodu mog uma.
John Milton¹

1. Uvod

Kad je 1948. usvajana Opće deklaracija o ljudskim pravima,² jedva su se mogli zamisliti budući izazovi (neuro)tehnologije i umjetne inteligencije, i nije se moglo dovesti u sumnju uvodno iznijetu izreku. U ODLJP ne postoje odredbe koje bi se bavile novim rizicima tehnoloških inovacija.³ Prava koja su se nekad uzimala zdravo za gotovo, poput mentalne privatnosti ili kognitivne autonomije, došla su u veliku opasnost pojavom neurotehnologija.
Obama je 2013. skrenuo pozornost na potencijalni utjecaj neuroznanosti na ljudska prava, naglasivši potrebu za rješavanjem pitanja poput onih „ (...) koja se odnose na privatnost, osobnu zastupljenost i moralnu odgovornost za nečije postupke; pitanja o stigmatizaciji i diskriminaciji na temelju neuroloških mjera inteligencije ili drugih osobina; i pitanja o prikladnoj uporabi neuroznanosti u kazneno-pravosudnom sustavu.“⁴
Inicijativa, koja je zajedno s nacrtom zakona o zaštiti neuroprava i mentalnog integriteta, pokrenuta u Čileu, kao prva na svijetu, izazvala je velik interes međunarodne zajednice ali u Republici Hrvatskoj je ostala ispod radara znanstvene i ine zainteresirane javnosti.

2. Nove tehnologije

Svaka tehnologija koja bilježi ili ometa moždanu aktivnost definira se kao neurotehnologija.⁵ Neurotehnologija, posebno u kombinaciji s umjetnom inteligencijom, može temeljito promijeniti društvo. U narednim će godinama biti moguće dekodirati misao iz neuronske aktivnosti ili poboljšati kognitivne sposobnosti povezivanjem mozga izravno s digitalnim mrežama. Takve bi inovacije mogle dovesti u pitanje i sam pojam što znači biti čovjek.

U kontekstu istraživanja, tehnike snimanja mozga široko se koriste za razumijevanje funkcioniranja ljudskog mozga i otkrivanje neuronskih korelata mentalnih stanja i ponašanja. Klinička primjena slike mozga, kao i druge neurotehnologije, značajno poboljšavaju dobrobit pacijenata koji pate od neuroloških poremećaja (primjerice Parkinsonove bolesti), nudeći nove preventivne, dijagnostičke i terapijske alate.⁶ Izvan klinika, sveprisutne komercijalne aplikacije brzo pružaju nove mogućnosti za samokvantifikaciju, kognitivno poboljšanje, personaliziranu komunikaciju i zabavu za normalne korisnike. Brojni programi neurotehnologije postaju od najvećeg interesa u pravnoj domeni, posebno za kazneno pravo.

S druge strane, te iste (neuro)tehnologije, ako se zloupotrijebe ili neadekvatno primijene, riskiraju stvaranje neusporedivih oblika upada u privatnu sferu ljudi, potencijalno nanošenje fizičke i/ili psihološke štete ili dopuštanje neprimjerenog utjecaja na ponašanje ljudi.
 
3. Neuroznanost i pravo

Brzi napredak u ljudskoj neuroznanosti i neurotehnologiji otvara neviđene mogućnosti za pristup, prikupljanje, razmjenu i manipulaciju informacijama iz ljudskog mozga. Takve pojave postavljaju važne izazove načelima ljudskih prava kojima se treba pozabaviti kako bi se spriječile neželjene posljedice. Procjenjuje se da nužna posljedica novih neurotehnoloških aplikacija u kontekstu okvira ljudskih prava nameće pitanje da li postojeća ljudska prava možda neće biti dovoljna za odgovor na ova nova pitanja. Nakon analize odnosa između neuroznanosti i ljudskih prava, možemo identificirati četiri nova prava koja bi mogla postati od velike važnosti u narednim desetljećima, i to: a) pravo na kognitivnu slobodu, b) pravo na mentalnu privatnost, c) pravo na mentalni integritet i d) pravo na psihološki kontinuitet.⁷
Pojam neurozakon prvi je put smislio J. Sherrod Taylor, 1991., u članku iz časopisa Neuropsychology, koji analizira ulogu psihologa i pravnika u kaznenopravnom sustavu.⁸
Neuroznanost i zakon isprepliću se na mnogim razinama i o različitim pitanjima. Dok neuroznanost proučava moždane procese koji su temelj ljudskog ponašanja, pravni sustavi se u suštini bave regulacijom ljudskog ponašanja. Stoga je razumno tvrditi da su obje discipline predodređene da budu „prirodni partneri“ i u neuropravima.⁹

4. Čileanska umotvorina

U čileanskom Kongresu 7. listopada 2020. prezentirani su amandmani na Ustav koji definiraju mentalnu identitet, i to po prvi puta u povijesti, kao pravo kojim se ne može manipulirati. Amandmani navode da svaka mentalna intervencija, uključujući medicinske terapije, mora biti zakonski regulirana.

Čileanski Kongres 12. travnja 2021. odobrio je konačni tekst izmijenjenog članak 19. Ustava odobravanje prava na fizički i mentalni integritet i zaštitu cerebralnu aktivnost i svoje podatke. Po prvi puta u povijesti, Ustav Čilea sada će priznati i zaštititi mentalni integritet u svjetlu trenutnog napretka u neurotehnologijama.

Nacrt ustavne reforme kojom se mijenja članak 19. stavak 1. čileanskog ustava „ radi zaštite integriteta i mentalnog odricanja u odnosu na unaprjeđenje neurotehnologija” glasi:
„ Znanstveni i tehnološki razvoj služi narodu i provodi se s obzirom na život te tjelesnu i psihičku aktivnost. Zakonom se utvrđuju zahtjevi i uvjeti za njihovu uporabu u osobama, a posebno je vjerojatno da će biti zaštićeni od moždane aktivnosti i informacija iz nje”.¹⁰
Čileanski Kongres je 7. listopada 2020. također predstavio nacrt zakona koji uključuje pet temeljnih načela: pravo na osobni identitet, slobodne volje, mentalne privatnost, jednakog pristupa tehnologijama koje povećavaju ljudski kapaciteti, kao i pravo na zaštitu protiv predrasuda i diskriminacije.¹¹ Ovih pet načela proizlaze iz rada Morningside Group, koju je 2019. stvorio Rafael Yuste, osnivač NeuroRights inicijative, a sastoji se od 25 međunarodnih neuroznanstvenika, pravnika i etičara.

Ovaj novi prijedlog zakona o neuro zaštiti pojedinca definira sve podatke dobivene iz mozga kao „ NeuroData“ i na njih primjenjuje postojeće zakonodavstvo o doniranju organa, zabranjujući trgovinu „ NeuroData-om“. Također primjenjuje medicinsko zakonodavstvo na buduću uporabu i razvoj neurotehnologije.
Kako bi se uspješno uredio sadržaj ustavne reforme koja obuhvaća zaštitu integriteta i mentalne odštete u odnosu na unaprjeđenje neurotehnologija ili „neuroprava”, koncept koji se može razumjeti u dva aspekta: mentalna privatnost, tj. da se, na primjer, podaci u mozgu pojedinaca tretiraju s razinom povjerljivosti usporedivom s razinom presađivanja organa, a drugo, pravo na identitet, uz zadržavanje individualnosti osoba.¹²
Prijedlog zakona glasi:

„ GLAVA I. - OPĆE IZJAVE
Članak 1.: Cilj je ovog Zakona:
a) zaštititi fizički i mentalni integritet pojedinaca, kroz zaštitu privatnosti neuronskih podataka, pravo na autonomiju ili slobodu pojedinog odlučivanja i pravo na pravedan pristup, bez proizvoljne diskriminacije, onim neurotehnologijama koje poboljšavaju mentalne kapacitete.
B) poticati usklađivanje razvoja neurotehnologija s medicinskim/kliničkim istraživanjima na temelju etičkih načela znanstvenog i medicinskog istraživanja, pa će one biti povoljne za opće dobro.
C) Jamstvene informacije korisnicima neurotehnologija o mogućim negativnim posljedicama i nuspojavama te pravo na dobrovoljnu kontrolu funkcija bilo kojeg uređaja povezanog s njihovim mozgom.
Članak 2.: Definicije za potrebe ovog Zakona
A) neurotehnologije: definirane kao prikupljanje nefarmakoloških metoda i instrumenata koji omogućuju izravnu ili neizravnu povezanost tehničkih uređaja i živčanog sustava.
B) sučelje mozga i računala (BCI): elektronički, optički ili magnetski sustav koji (1) nadzire rad središnjeg živčanog sustava i prevodi ga na odgovor povezan sa strojem ili računalom, ili koji (2) generira umjetni odgovor koji može zamijeniti, obnoviti, dopuniti ili poboljšati odgovor prirodnog živčanog sustava i stoga izmijeniti naknadne interakcije živčanog sustava i njegovog unutarnjeg i vanjskog okruženja.
C) neuronski podaci: te informacije dobivene izravno ili neizravno iz obrazaca aktivnosti neurona, kojima je pristup omogućen naprednom neurotehnologijom, uključujući sustave praćenja mozga, kako invazivne tako i neinvazivne. Ti podaci sadrže prikaz mentalne aktivnosti, svijesti i podsvijesti, te odgovaraju najintimnijem aspektu ljudske privatnosti.
D) Neuroprava: nova ljudska prava koja štite mentalnu privatnost i integritet, svjesnih i nesvjesnih, ljudi od zloporaba neurotehnologije.

GLAVA II. - U POGLEDU MJERA ZA ZAŠTITU MENTALNOG INTEGRITETA I PRIVATNOSTI.
Članak 3.: Zabranjeno je miješanje ili intervencija neuronske komunikacije ili upada na cerebralnu razinu korištenjem neurotehnologije, BCI-ja ili bilo kojeg drugog sustava ili uređaja koji nema slobodan, izražen i informiran pristanak subjekta ili korisnika proizvoda, uključujući medicinske okolnosti. To je tako, čak i kada su pojedinci u nesvijesti.
Za slučajeve kliničkih ili medicinskih istraživanja potrebna je suglasnost u skladu s odredbama sanitarnog kodeksa iz glave V. u vezi s kliničkim ispitivanjima i njihovim propisima.
Članak 4.: Zabranjena je upotreba bilo kojeg sustava ili uređaja, bilo da je riječ o neurotehnologiji, BCI-ju ili drugom, čija je svrha pristup neuronskoj aktivnosti, invazivno ili neinvazivno, s mogućnošću oštećivanja psihološkog i psihičkog kontinuiteta osobe, odnosno njezina pojedinačnog identiteta, ili s mogućnošću smanjenja ili oštećivanja autonomije slobodne volje ili sposobnosti odlučivanja.
Granica svake intervencije u neuronskoj komunikaciji uvijek će biti zaštita mentalnih supstrata i osobnog identiteta.
Jedine dopuštene iznimke od promjene psihičkog kontinuiteta ili autonomije bit će slučajevi ispitivanja ili kliničke/medicinske terapije, u kojima će se primjenjivati odgovarajući propisi.
Članak 5.: Svaki slučaj u kojem se traži suglasnost za intervenciju, invazivno ili ne, neurotehnologija, BCI ili drugog uređaja mora navesti moguće fizičke učinke njegove primjene, moguće kognitivne i emocionalne učinke, relevantna prava i dužnosti, norme o privatnosti i zaštiti informacija, usvojene sigurnosne mjere i kontraindikacije.
Članak 6.: neuronski podaci predstavljaju posebnu kategoriju osjetljivih zdravstvenih podataka u skladu sa Zakonom br. 19.628 o privatnom životu pojedinaca.
Članak 7.: prikupljanje, pohranjivanje, obrada i širenje neuronskih podataka i neuronske aktivnosti pojedinaca bit će u skladu s odredbama Zakona 19.451 o transplantaciji i doniranju organa, ovisno o slučaju, i odredbama odgovarajućeg zdravstvenog propisa.

GLAVA III. - U POGLEDU RAZVOJA, ISTRAŽIVANJA I UNAPREĐENJA NEUROTEHNOLOGIJA
Članak 8.: neuroznanstvena istraživanja, neuroinženjering, neurotehnologija, neuroznanost i sve znanstvene aktivnosti čiji je fokus i svrha proučavanje i/ili razvoj metoda ili instrumenata koji omogućuju izravnu povezanost tehničkih uređaja sa živčanim sustavom uvijek će biti ograničeni temeljnim jamstvima, posebno u pogledu fizičke i mentalne cjelovitosti pojedinaca, u skladu s onima navedenim u članku 1.
Članak 9.: država će promicati razvoj korisnih istraživanja, promičući mogućnosti za znanost i tehnologiju, posebno u okviru društveno poželjnih neurotehnologija i neuroznanosti, koje se poduzimaju u javnom interesu i korist.
Članak 10.: država će osigurati promicanje i pravedan pristup napredovanjima u neurotehnologiji i neuroznanosti.
Drugi članak: Izmjena sanitarnog zakonika čiji je tekst utvrđen Uredbom sa zakonskom snagom, broj 725, u sljedećem smislu:
a) Dodaje se sljedeći stavak u članak 145.:
„Isto će važiti i za slučaj iskorištavanja neuronske aktivnosti i neuronskih podataka dobivenih iz nje.”

5. Zaključno

Postavlja se pitanje zašto Republika Hrvatska, ili još bolje Europska unija, uopće ne razmatra mogućnost zaštite neuroprava.¹³ Imajući na umu „propast“ ugovaranja cjepiva za Covid-19 postavlja se pitanje ima li EU pravnih, i drugih kapaciteta, koji su dorasli razradi materije neuroprava.¹⁴
Ako ima što se čeka?
Ako nema preuzmimo čileansko razmišljanje!
U svakom slučaju zadnji je čas da se krene u obranu posljednje granice ljudskog bića – njegovog uma.
Svakako očekujemo veći angažman i zanimanje za ovu temu hrvatskih stručnjaka.

doc. dr. Jakob Nakić
________________________________

^ 1 Engleski književnik (London, 9. prosinac 1608. - London, 8. studeni 1674.). Citat je iz drame Comus koju je napisao 1634.
^ 2 Narodne novine (dalje: NN), Međunarodni ugovori (dalje: MU) br. 12/09, dalje: ODLJP.
^ 3 Vidi i Opću deklaracija o bioetici i ljudskim pravima, dostupno na: http://portal.unesco.org/en/ev.php-URL_ID=31058&URL_DO=DO_TOPIC&URL_SECTION=201.html, u hrvatskom prijevodu dostupna na: http://www.ptfos.hr/images/dokumenti/znanstveni-i-strucni-rad/opca_deklaracija_o_bioetici_i_ljudskim_pravima_-_2005_unesco.pdf, stranice posjećene 26. lipnja 2021. Vidi i Macer D. (2012) Neurolaw and UNESCO Bioethics Declarations. In: Spranger T. (eds) International Neurolaw. Springer, Berlin, Heidelberg. https://doi.org/10.1007/978-3-642-21541-4_18.
^ 4 Predsjedničko povjerenstvo za proučavanje bioetičkih pitanja. Sive stvari. Integrativni pristupi za neuroznanost, etiku i društvo, sv. 1, Washington, DC: Komisija za bioetiku; 2014. Dostupno na: https://bioethicsarchive.georgetown.edu/pcsbi/node/3543.html, stranica posjećena 26. lipnja 2021. 
^ 5 Neurotehnologija, kao novi istaknuti tehnološki izraz, opisuje svaku tehnologiju koja nam pomaže razumjeti moždane funkcije ili omogućava izravnu povezanost tehnologije s ljudskim živčanim sustavom. Vidi na: https://hr.icyscience.com/neurotechnology. Pojam neurotehnologija definiran je na različite načine, ovisno o perspektivi pisca. Općenito govoreći, na neurotehnologiju bi se moglo gledati kao na svako umjetno sredstvo za interakciju s radom mozga. Ova verzija uključuje farmakološku prilagodbu aktivnosti mozga, na primjer lijekove koji liječe Parkinsonovu bolest ili senilnu demenciju, ili alkohol i nikotin, ako se želi istezati. U tehnički sklonijoj definiciji, neurotehnologiju bismo vidjeli kao (I) tehnički i računski alati koji mjere i analiziraju kemijske i električne signale u živčanom sustavu, bio to mozak ili živci u udovima. Oni se mogu koristiti za prepoznavanje svojstava živčane aktivnosti, razumijevanje načina na koji mozak radi, dijagnosticiranje patoloških stanja ili upravljanje vanjskim uređajima (neuroproteze, „ sučelja moždanih strojeva“) (II) tehnički alati za interakciju sa živčanim sustavom kako bi se promijenila njegova aktivnost, na primjer za obnavljanje osjetilnog unosa, kao što su implantati pužnice za vraćanje sluha ili duboka stimulacija mozga za zaustavljanje drhtanja i liječenje drugih patoloških stanja. Vidi na: http://portal.uni-freiburg.de/neurotechnology/definion, stranice posjećene 26. lipnja 2021.
^ 6 Neki već sada najavljuju spajanje ljudskog mozga na Internet. Vidi na: https://www.jutarnji.hr/life/tehnologija/fantastika-postaje-stvarnost-nova-muskova-revolucija-spajanje-mozga-na-internet-u-tri-koraka-15015831, https://www.bug.hr/znanost/sto-to-elon-musk-planira-usaditi-u-ljudski-mozak-13871, https://pcchip.hr/ostalo/tech/kako-funkcionira-i-sto-donosi-neuralink/, stranice posjećene 26. lipnja 2021.
^ 7 Pobliže vidi Petoft A., Neurolaw: A brief introduction, Iran J Neurol 2015; 14(1): 53-8.
^ 8 Taylor, J. S., Harp, J. A., & Elliott, T. (1991). Neuropsychologists and neurolawyers. Neuropsychology, 5(4), 293–305. https://doi.org/10.1037/0894-4105.5.4.293 . Vidi također i Erickson, Steven K., Blaming the Brain (September 12, 2009). Minnesota Journal of Law, Science & Technology, Vol. 11, 2010, University of Missouri School of Law Legal Studies Research Paper No. 2009-34. Dostupno na: https://ssrn.com/abstract=1472245, stranica posjećena 26. lipnja 2021.
^ 9 Goodenough O. R, Tucker M., Law and cognitive neuroscience. Annu Rev Law Soc Sci. 2010;6:61–92. Dostupno na: https://www.annualreviews.org/doi/10.1146/annurev.lawsocsci.093008.131523, stranica posjećena 26. lipnja 2021.
^ 10 Vidi na: https://www.latercera.com/que-pasa/noticia/en-historica-votacion-aprueban-proyecto-del-ley-que-regulara-los-neuroderechos-en-chile/4IAQJIVHM5F75GRLAR2GQ27V24/, stranica posjećena 26. lipnja 2021.
^ 11 Ovih pet načela proizlaze iz rada Morningside Group, koju je 2019. stvorio dr. Rafael Yuste, osnivač NeuroRights inicijative, a sastoji se od 25 međunarodnih neuroznanstvenika, pravnika i etičara. Vidi na: https://neurorights-initiative.site.drupaldisttest.cc.columbia.edu/sites/default/files/content/The%20Five%20Ethical%20NeuroRights%20updated%20pdf_0.pdf, stranica posjećena 26. lipnja 2021.
^ 12Yuste, R. (2019). Dostupno na: http://derecho.uc.cl/es/noticias/23763-neurocientifico-rafael-yuste-plantea-proteger-los-derechos-de-la-mente, stranica posjećena 26. lipnja 2021.
^ 13 Nešto „maglovito“ pokušava se osnivanjem Posebnog odbora za umjetnu inteligenciju u digitalnom dobu (Special Committee on Ratificira Intelligence in a Digital Age mandate). Pobliže vidi na: https://www.europarl.europa.eu/committees/hr/aida/home/highlights . Odluku o osnivanju Odbora (2020/2684(RSO) vidi na: https://www.europarl.europa.eu/doceo/document/TA-9-2020-0162_HR.html  Vidi i https://www.novilist.hr/novosti/umjetna-inteligencija-ne-smije-gospodariti-ljudima-u-nekim-zemljama-to-vec-postaje-distopijska-stvarnost/, stranice posječene 26. lipnja 2021.
^ 14 Prateći literaturu može se zaključiti da resursi postoje. Vidi primjerice Catley, Paul (2016). The Future of Neurolaw. European Journal of Current Legal Issues, 22(2), article no. 487., Bonete, E. Neuroethics in Spain: Neurological Determinism or Moral Freedom?, Neuroethics 6, 225–232 (2013). https://doi.org/10.1007/s12152-012-9151-y , Bassett, DS, Cullen, KE, Eickhoff, SB i sur. Reflections on the past two decades of neuroscience, Nat Rev Neurosci 21, 524–534 (2020). https://doi.org/10.1038/s41583-020-0363-6 , Chandler, J. A., Harrel, N., & Potkonjak, T. (2019). Neurolaw today - A systematic review of the recent law and neuroscience literature. International Journal of Law and Psychiatry, 65, Article 101341. https://doi.org/10.1016/j.ijlp.2018.04.002 , Meynen G. (2016) Neurolaw: Challenges and Opportunities. In: Legal Insanity: Explorations in Psychiatry, Law, and Ethics. International Library of Ethics, Law, and the New Medicine, vol 71. Springer, Cham. https://doi.org/10.1007/978-3-319-44721-6_6 i sl.