Prijam u hrvatsko državljanstvo stranog državljanina – vrhunskog sportaša

1. Uvod

Postoje različiti razlozi zbog kojih strane fizičke osobe koje djeluju u sustavu sporta (sportaši) te strane fizičke osobe koje obavljaju stručne poslove u sustavu sporta (treneri) podnose zahtjeve za dobivanje hrvatskog državljanstva. Za one koji dolaze u Republiku Hrvatsku izvan država Europske unije, hrvatsko državljanstvo je prvenstveno „ulaznica“ za lakši ulazak na tržište Europe. Drugi, ništa manje važan razlog  je financijske prirode jer hrvatska država izdvaja značajna sredstva za slavodobitnike u sportu. To su prvenstveno: a) novčane nagrade za vrhunska sportska postignuća te b) doživotne novčane naknade koje se stječu s 45 godina života sportaša i 55 godina trenera.

U Republici Hrvatskoj postoji 30 godina duga tradicija davanja hrvatskog državljanstva vrhunskim sportašicama i sportašima koji su stranci. Najnoviji dokaz su nastupi naturaliziranih hrvatskih državljana Konstantina Harkova u vaterpolu, te Elene Vorobjeve u jedrenju, na XXXIII. Olimpijskim igrama u Parizu 2024. Pritom je vrlo važno istaknuti da je ključnu ulogu u stjecanja hrvatskog državljanstva Harkova i Vorobjeve imao Hrvatski olimpijski odbor (dalje: HOO).

Ipak, može li unatoč pozitivnom prethodnom mišljenju HOO-a o prijemu u hrvatsko državljanstvo pojedinog vrhunskog sportaša stranog državljanina, nadležno Ministarstvo unutarnjih poslova odlučiti drugačije?     

2. Državljanstvo u sportu

Državljanstvo u sportu je pitanje od posebne važnosti. No najprije treba nešto više reći o HOO-u kao krovnom sportskom udruženju u Republici Hrvatskoj, u koje se udružuju nacionalni sportski savezi, sportske zajednice u jedinici područne (regionalne) samouprave te druge pravne osobe čija je djelatnost od značaja za promociju sporta, sukladno statutu HOO-a, a prema načelima olimpijskog sporta i Olimpijske povelje (čl. 45. st. 1. Zakona o sportu).¹

HOO je po pravnom obliku udruga upisana u Registar udruga Republike Hrvatske. S druge strane, kao nacionalni olimpijski odbor, HOO je obvezan poštivati i odredbe Olimpijske povelje kao i odluke Međunarodnog olimpijskog odbora kao vrhovnog tijela olimpijskog pokreta (čl. 2. st. 2. Statuta HOO-a).² Konačno, HOO isključivo predstavlja Republiku Hrvatsku na Olimpijskim igrama te regionalnim, kontinentalnim ili svjetskim višesportskim natjecanjima pod pokroviteljstvom Međunarodnog olimpijskog odbora (dalje: MOO).   

Što o državljanstvu sportaša propisuje spomenuta Olimpijska povelja (dalje: Povelja) kao ustav olimpijskog sporta? U pravilu (članku) br. 40. Povelje piše: a) natjecatelj koji sudjeluje na olimpijskim igrama mora biti državljanin zemlje nacionalnog olimpijskog odbora koji ga prijavljuje (st. 1.) te  b) na sva pitanja koja se odnose na utvrđivanje zemlje koju natjecatelj može predstavljati na olimpijskim igrama rješava Izvršni odbor MOO-a (st. 2.). Nadalje, dopunski propis pravilu 41. Povelje nalaže da: a) natjecatelj koji je istovremeno  državljanin dvije ili više zemalja, može predstavljati samo jednu zemlju, prema svom izboru. Nakon što je predstavljao jednu zemlju na  olimpijskim  igrama, kontinentalnim ili regionalnim  igrama te svjetskim ili regionalnim prvenstvima koja priznaje odgovarajući međunarodni sportski savez, natjecatelj ne može predstavljati drugu zemlju (st. 1.) te b) natjecatelj koji je na olimpijskim igrama, kontinentalnim ili regionalnim igrama, svjetskim ili regionalnim  prvenstvima koja priznaje određeni međunarodni sportski savez predstavljao jednu zemlju te promijenio državljanstvo ili stekao novo državljanstvo, ne može tri godine predstavljati svoju novu zemlju na olimpijskim igrama. Izvršni odbor MOO-a koji razmatra svaki pojedinačni slučaj, može smanjiti ili poništiti to razdoblje, uz suglasnost nacionalnog olimpijskog odbora i određenog međunarodnog sportskog saveza (st. 2.).

Treba također reći i to da HOO nije jedina sportska organizacija u Republici Hrvatskoj od koje tijelo državne uprave nadležno za sport traži prethodno mišljenje o postojanju interesa za prijam u hrvatsko državljanstvo fizičke osobe u sustavu sporta. Prema čl. 37. st. 4. Zakona o sportu, zadaća nacionalnog sportskog saveza je isto tako i na traženje tijela državne uprave nadležnog za sport dati prethodno mišljenje o postojanju interesa za prijam u hrvatsko državljanstvo fizičke osobe u sustavu sporta koja je strani državljanin.

U kontekstu ekonomskih interesa stranih vrhunskih sportaša za dobivanje hrvatskog državljanstva svakako treba naglasiti važnost čl. 89. Zakona o sportu koji se tiče državnih nagrada za vrhunska sportska postignuća te osobito čl. 79. Zakona o sportu koji regulira pravo na trajnu novčanu naknadu. Pravo na trajnu novčanu mjesečnu naknadu ostvaruje sportaš koji je osvojio medalje na olimpijskim igrama i svjetskim seniorskim prvenstvima, ako ima ispunjene kumulativno sljedeće uvjete: hrvatsko državljanstvo, prebivalište u Republici Hrvatskoj, navršenih 45 godina života, te nije pravomoćno osuđen za počinjeno kazneno djelo iz čl. 111. st. 1. i 2. ovog Zakona. Pravo na ovu naknada ostvaruje izbornik u ekipnim sportovima i trener u individualnim sportovima zaslužan za medalje na olimpijskim igrama s navršenih 55 godina života.   

Smatramo da pravo na spomenu nagradu i naknadu ostvaruje sportaš/trener koji su hrvatsko državljanstvo stekli prirođenjem. Za naknadu moraju ispuniti sva četiri navedena uvjeta.   

3. Zakon o hrvatskom državljanstvu

Kao što se vidi, Povelja ne određuje pretpostavke za dobivanje državljanstva sportaša, već ovo pitanje u Republici Hrvatskoj određuje poseban zakon. Naime, zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva mogu podnijeti stranci (osobe koje nemaju hrvatsko državljanstvo) te prirođenjem steći hrvatsko državljanstvo, ako ispunjavaju pretpostavke propisane Zakonom o hrvatskom državljanstvu (dalje: ZoHD).³ U čl. 3. ovog Zakona propisano je da se hrvatsko državljanstvo stječe: 1.) podrijetlom, 2.) rođenjem na teritoriju Republike Hrvatske, 3.) prirođenjem, 4.) po međunarodnim ugovorima.

Za ovaj članak zanimljivo je stjecanje hrvatskog državljanstva prirođenjem. Prema čl. 8. ZoHD-a, prirođenjem može steći hrvatsko državljanstvo stranac koji je podnio zahtjev za primanje u hrvatsko državljanstvo ako udovoljava ovim pretpostavkama: 1. da je navršio 18 godina života te da mu nije oduzeta poslovna sposobnost, 2. da ima otpust iz stranog državljanstva ili da podnese dokaz da će otpust dobiti ako bude primljen u hrvatsko državljanstvo, 3. da živi u Republici Hrvatskoj s prijavljenim boravkom od 8 godina neprekidno do podnošenja zahtjeva i ima odobren status stranca na stalnom boravku 4. da poznaje hrvatski jezik i latinično pismo, hrvatsku kulturu i društveno uređenje, 5. da poštuje pravni poredak Republike Hrvatske, da je podmirio sva javna davanja te da ne postoje sigurnosne zapreke za njegov primitak u hrvatsko državljanstvo. U slučaju kada strana država ne dopušta otpust ili za otpust postavlja pretpostavke kojima se ne može udovoljiti, dovoljna je izjava osobe koja je podnijela zahtjev da se pod pretpostavkom stjecanja hrvatskog državljanstva odriče stranog državljanstva.  

Prema čl. 26. st. 1. ZoHD-a Ministarstvo unutarnjih poslova (dalje: MUP)  odbit će zahtjev za stjecanje ili za prestanak državljanstva ako nisu ispunjene pretpostavke, osim ako je to ovim zakonom  drugačije uređeno. Međutim, prema čl. 26. st. 2. ZoHD-a, MUP može odbiti zahtjev za stjecanje ili za prestanak državljanstva iako su ispunjene pretpostavke, ako ocijeni da postoje razlozi od interesa za Republiku Hrvatsku zbog kojih se zahtjev za stjecanje ili za prestanak državljanstva treba odbiti.⁴

4. Pravilnik o davanju mišljenja Hrvatskog olimpijskog odbora o interesu hrvatskog sporta povodom zahtjeva fizičkih osoba u sustavu sporta stranog državljanstva za davanje potpore stjecanju hrvatskog državljanstva (dalje: Pravilnik)

Ovaj je Pravilnik donijelo Vijeće HOO-a na temelju čl. 56. Statuta HOO-a, a nastavno na odredbe čl. 46. alineja 19. Zakona o sportu, a sukladno čl. 12. st. 1. ZoHD-a. Važno je naglasiti da je spomenutim čl. 12. st. 1. ZoHD-a izrijekom pripisano da stranac čije bi primanje u hrvatsko državljanstvo predstavljalo interes za Republiku Hrvatsku, može prirođenjem steći hrvatsko državljanstvo iako ne udovoljava pretpostavkama iz čl. 8. st. 1. t. 1.- 4. ovog Zakona. 

HOO u svrhu utvrđivanja interesa za Republiku Hrvatsku u postupku stjecanja hrvatskog državljanstva za sportaša stranog državljanstva polazi od činjenice da sportaši-članovi nacionalne sportske ekipe (pojedinci ili ekipe) predstavljaju svoj nacionalni sportski savez, hrvatski sport u cjelini i Republiku Hrvatsku u međunarodnim natjecanjima. HOO utvrđuje obrazloženo prethodno mišljenje o postojanju interesa za primitak u hrvatsko državljanstvo sportaša, odnosno fizičke osobe u sustavu sporta stranog državljanina, temeljem stručnog i detaljno obrazloženog mišljenja nadležnog tijela pripadajućeg nacionalnog sportskog saveza. Nacionalni sportski savez pak ima razrađene jasne kriterije na temelju kojih ocjenjuje, između ostalog, i mogućnost unapređenja sportskih rezultata nacionalne selekcije na nacionalnoj i/ili međunarodnoj razini.

Nakon provedene procedure, Vijeće HOO-a donosi odluku o davanju prethodnog pozitivnog mišljenja kao potporu zahtjevu sportašu odnosno drugoj fizičkoj osobi u sustavu sporta stranog državljanstva za stjecanje hrvatskog državljanstva.

U slučaju da Vijeće HOO-a ustanovi da ne postoji interes nacionalne sportske selekcije, a time ni hrvatskog sporta za angažiranje sportaša odnosno druge fizičke osobe u sustavu sporta stranog državljanstva, tada ono dostavlja negativno mišljenje nacionalnom sportskom savezu, kao i tijelu državne uprave nadležnom za sport, koje je zatražilo prethodno mišljenje o postojanju interesa za primitak u hrvatsko državljanstvo fizičke osobe u sustavu sporta koja je strani državljanin.  

Zakon o sportu nije propisao slučaj kolizije prethodnih mišljenja o postojanju interesa za prijem u hrvatsko državljanstvo fizičke osobe u sustavu sporta koja je strani državljanin između s jedne strane nacionalnog saveze te s druge strane HOO-a. Čije prethodno mišljenje ima veću snagu?   

U slučaju da HOO i nacionalni sportski savez daju pozitivno prethodno mišljenje  o postojanju interesa za prijam u hrvatsko državljanstvo fizičke osobe u sustavu sporta koji je strani državljanin, tijelo državne uprave nadležno za sport ima jedinstveno mišljenje najvažnijih sportskih organizacija u Republici Hrvatskoj s kojim može raspolagati u postupku stjecanja hrvatskog državljanstva. Postupak stjecanja hrvatskog državljanstva provodi MUP u sjedištu. Hrvatskim državljaninom postaje se danom uručenja pozitivnog rješenja. Nakon uručenja pozitivnog rješenja stranka se upisuje u knjigu državljana u nadležnom matičnom uredu.                   

5. Zaključak

Za prijam u hrvatsko državljanstva stranca – vrhunskog sportaša mora postojati opravdani razlog. Taj opravdani razlog je interes Republike Hrvatske. To znači da sportaš stranog državljanstva koji stekne hrvatsko državljanstvo predstavlja dodanu vrijednost za nacionalni sportski savez, hrvatski sport u cjelini i Republiku Hrvatsku u međunarodnim natjecanjima.

Prema Zakonu o sportu, o postojanju interesa za prijam u hrvatsko državljanstvo fizičke osobe u sustav sporta koja je strani državljanin očituju se dvije vrlo važne sportske organizacije. Prva sportska organizacija je HOO, a druga sportska organizacija je nacionalni sportski savez. One su dužne na traženje tijela državne uprave nadležnog za sport (Uprave za sport) dati prethodno mišljenje o postojanju interesa za prijam u hrvatsko državljanstvo fizičke osobe u sustavu sporta koja je strani državljanin. U slučaju pozitivnog prethodnog mišljenja HOO-a i nacionalnog sportskog saveza o postojanju interesa Republike Hrvatske za prijam u hrvatsko državljanstvo fizičke osobe u sustavu sporta koja je strani državljanin, smatramo da ne postoje zapreke za primjenu čl. 26. ZoHD-a kojim MUP može diskrecijskom odlukom odbiti zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva.

dr. sc. Ante Vuković, znanstveni suradnik u polju prava