Zakon o lobiranju (Zakon) je ovaj mjesec stupio na snagu te predstavlja važan iskorak u reguliranju ovih vrlo osjetljivih odnosa privatnog i javnog sektora. ”Osjetljivost” se posebno očituje u tome što se legitimni privatni interesi ne moraju poklapati sa širim i važnijim javnim interesom. Naravno – pokušaji ostvarenja privatnih interesa kroz utjecaj na javni sektor nisu ništa novo i nepoznato. Ipak, veliki problem predstavljaju neformalni, neevidentirani i netransparentni pokušaji utjecaja na javna tijela kako bi se usvojili traženi zakoni, propisi ili politike.
Zakon neće iskorijeniti takve privatno-javne kontakte, niti će u potpunosti spriječiti djelovanja javnih tijela koja su protivna javnom, a od koristi privatnom partikularnom interesu. Također, jasan mi je otpor i kritika dijela stručne javnosti ovakvoj verziji Zakona, koja bi mogla biti preciznija i koja bi mogla nametati šire obveze službenicima i dužnosnicima. Također, nejasno mi je zašto su predstavnici nevladinih udruga i udruga civilnog društva obuhvaćeni ovim Zakonom – naglasak Zakona bi trebao biti na rasvjetljavanju ostvarivanja gospodarskih/financijskih interesa kroz netransparentno lobiranje, teško mi je to pomiriti sa civilnim društvom.
Ali – čak i nesavršen Zakon može biti uspješan ako nadležno tijelo – Povjerenstvo za sprječavanje sukoba interesa (Povjerenstvo) – i ”lobirane osobe” (službenici i dužnosnici) pokažu visoku razinu ozbiljnosti.
Kao možda najveći problem u praksi vidim činjenicu da će se lobistom smatrati isključivo osoba koja se, sukladno članku 2. stavku 3. Zakona, dobrovoljno (upis se obavlja ”na zahtjev” fizičke ili pravne osobe – članak 12. stavka 1. Zakona) upiše u Registar lobista. Naravno, za očekivati je da se veliki broj zastupnika posebnih privatnih interesa neće smatrati lobistima i neće tražiti upis u Registar, te da će se neformalni kontakti sa službenicima i dužnosnicima nastaviti održavati kao i dosada. Ipak, ovdje je važno ukazati i na članak 8. Zakona (”nedopuštene lobističke aktivnosti”), u kojem je sadržana opća i iznimno važna odredba kako je zabranjeno lobirati protivno odredbama Zakona. Svakako bi ”lobiranje protivno odredbama Zakona” bilo i sadržajno lobiranje od strane osobe koja se ne smatra lobistom i koja nije upisana u Registar. Ovdje dolazimo do nužnosti ozbiljnosti službenika i dužnosnika – koji su dužni prepoznati kada su ”lobirani”, provjeriti je li osoba upisana u Registar lobista – i ako nije – odmah podnijeti prijavu Povjerenstvu sukladno članku 9. Zakona. U takvim slučajevima je na Povjerenstvu da uspostavi snažnu i odvraćajuću praksu koja će sve zainteresirane subjekte natjerati na lobiranje isključivo u okviru Zakona. Također, ovakva praksa Povjerenstva mogla bi poticati službenike i dužnosnike na učestalu komunikaciju sa Povjerenstvom.
Također, važno je i istaknuti kako lobirane osobe mogu tražiti mišljenje Povjerenstva u slučaju nejasnoća oko primjene Zakona (članak 7. stavak 4. Zakona). Iako to nije izričito propisano, za očekivati je kako bi Povjerenstvo moglo dobivati i upite o tome predstavlja li određeno djelovanje privatnih pravnih ili fizičkih osoba lobiranje u smislu Zakona. U tim slučajevima, mislim kako bi Povjerenstvo trebalo zauzeti stav koji obvezuje što širu moguću primjenu Zakona, za što mu osnovu daje i vrlo široko postavljena definicija lobiranja iz članka 2. stavka 1. Zakona, kojim je propisano kako je lobiranje svaki oblik usmene ili pisane komunikacije prema lobiranoj osobi kao dio strukturiranog i organiziranog promicanja, zagovaranja ili zastupanja određenih interesa ili prenošenja informacija u vezi s javnim odlučivanjem radi ostvarivanja interesa korisnika lobiranja.
Bez takvog stava Povjerenstva i bez širokog zahvaćanja u djelatnosti i industrije kao obveznike primjene Zakona i upisa u Registar lobista, Zakon je već sad osuđen na (potpuni) neuspjeh.
Je li ovo razmišljanje i pozivanje na ozbiljnost svih zainteresiranih strana utopijsko (a trenutno mi se čini da je) pokazat će vrijeme, ali važno je podsjetiti kako i najsavršeniji zakon ne ostvaruje željene rezultate ako nitko ne primjenjuje alate koje mu zakon nudi.
Stavovi izneseni u kolumnama osobni su stavovi autora i ne predstavljaju nužno stav organizacije u kojoj su zaposleni ili uredništva portala IUS-INFO.
