Često se susrećemo sa situacijama da se fotografije koje određeni autor snimi i na odgovarajući način učini dostupnima javnosti koriste od strane drugih osoba nezakonito tj. bez autorova odobrenja. Ovaj članak ima za cilj prikazati kako je hrvatsko zakonodavstvo sljedeći europsku pravnu stečevinu zaštitilo fotografiju kao autorsko djelo.
Naše zakonodavstvo (od 1978.g.)1 štiti sva fotografska djela i druga djela proizvedena postupkom sličnim fotografiji neovisno o tomu imaju li ili nemaju umjetnički karakter.
Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima ("Narodne novine" br. 111/21.- dalje u tekstu ZAPSP) u čl. 14. st. 1. regulira autorsko djelo kao originalnu intelektualnu tvorevinu iz književnog, znanstvenog ili umjetničkog područja koja ima individualni karakter, bez obzira na način i oblik izražavanja, vrstu, vrijednost ili namjenu, ako ZAPSP-om nije drukčije određeno. U smislu odredbe čl. 14. st 2. ZAPSP-a autorska djela jesu osobito i fotografska djela (nastaju mehaničkim postupkom fotografskog snimanja) i djela proizvedena postupkom sličnim fotografskom (fotografska litografija, fototipija, pirografija itd.).
Slično propisuje i Bernska konvencija o zaštiti književnih i umjetničkih djela, koja zaštitu predviđa i za djela iz područja fotografije, s kojima su izjednačena djela izrađena postupkom sličnim fotografiji.
Direktiva 2006/116/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o trajanju zaštite autorskog i određenih srodnih prava u čl. 6. ističe da su fotografije koje su originalne u smislu autorove intelektualne tvorevine zaštićene te nije potreban niti jedan drugi kriterij za stjecanje zaštite.
Prema navedenom, fotografije mogu biti zaštićene autorskim pravom, pod uvjetom da zadovoljavaju zakonske uvjete, među kojima je najvažniji originalnost. No, kako ne postoji jasno pravilo prema kojemu se procjenjuje „originalnost“djela – takva pitanja se u konačnici moraju rješavati od slučaja do slučaja. Kao okvirni kriterij, dobro je znati da fotografije koje sadrže samo slike panorame i koje ne sadrže nikakve kreativne elemente ne uživaju zaštitu. Prema rješenjima iz prava Europske unije, koja su primjenjiva u Republici Hrvatskoj, fotografija se smatra originalnom ako odražava osobnost svog autora, te ako je autor pri njenoj izradi izrazio svoju kreativnost, na način da je napravio određene „slobodne i kreativne odluke“ koje imaju za posljedicu njegov „osobni doprinos“ fotografiji. Kreativni doprinos autora se može očitovati primjerice u izboru pozadine, smještaju fotografiranog objekta, osvjetljenju, izboru kadra i kuta snimanja, što sve pridonosi stvaranju određene atmosfere u fotografiji. Isto tako, kreativnost se može očitovati i u izboru određene tehnike razvijanja analognih fotografija, ili u primjeni računalnih programa (kao primjerice „filtera“ koje upotrebljava Instagram i slične aplikacije za fotografiranje) kojima se postižu slični učinci.2
Prema čl. 19. ZAPSP-a autorsko pravo stječe se samim stvaranjem djela, te se ne zahtijeva registracija djela ili ispunjenje bilo koje druge formalnosti. Autorsko pravo nastaje u trenutku snimanja fotografije na film ili digitalni medij. Dakle, osoba koja je pritisla okidač fotoaparata u trenutku pritiska na okidač fotoaparata postaje autor fotografije i njegovo djelo, njegova autorska fotografija, uživa zaštitu u smislu odredaba ZAPSP-a.
Do povrede autorskog prava dolazi onda kada netko koristi autorsko djelo suprotno pravilima ZAPSP-a. U najvećem broju slučajeva, radi se o korištenju fotografije bez pristanka autora (nositelja prava) i/ili bez plaćanje naknade za korištenje, pa tako dolazi do povrede imovinskih prava autora određenih u čl. 32.– 54. ZAPSP-a. Česta je povreda i moralnih prava autora (primjerice, ako predstavimo tuđu fotografiju kao svoju vlastitu) određenih u čl. 27.- 31. ZAPSP-a.
U današnje internetsko doba često dolazi do neovlaštenog stavljanja na raspolaganje tuđih zaštićenih djela putem interneta (bilo pukim objavljivanjem tuđih autorskih fotografija na internetu odnosno korištenjem tuđih autorskih fotografija za potrebe svojih web stranica, slanje fotografije svojim klijentima putem elektroničke pošte i sl.).
Autorsko djelo (fotografija) može se koristiti samo uz odobrenje autora3, a prema čl.26.st.3. za svako korištenje djela (fotografije) autoru pripada naknada, ako ZAPSP-om ili ugovorom nije drukčije određeno.
Ipak, postoji nekoliko pravila koja omogućavaju krajnjim korisnicima da koriste djela (fotografiju) bez pristanka nositelja prava i/ili bez plaćanja naknade.
Prvo, autorsko i srodna prava prestaju nakon određenog vremena. Prema čl. 119. ZAPSP-a autorsko pravo traje za života autora i 70 godina nakon njegove smrti, bez obzira na to kada je autorsko djelo zakonito objavljeno, ako ZAPSP-om nije drukčije određeno. Isto je propisao u čl. 99. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima ("Narodne novine" br. 167/03., 79/07., 125/11., 80/11., 141/13., 127/14., 62/17., 96/18., 111/21.), dok je raniji Zakon o autorskom pravu ("Službeni list SFRJ" br. 19/78., 24/86., 21/90., "Narodne novine" br. 53/91., 58/93., 9/99. - službeni pročišćeni tekst, 76/99., 127/99., 67/01., 167/03.) trajanje autorskopravne zaštitte uredio daleko rigidnije, odnosno 25 godina nakon objave, te je prema čl. 84. toga zakona zaštita istekla na fotografijama koje su objavljene prije 31.12.1974. Prema članku 127. ZAPSP-a nakon isteka roka zaštite autorskog djela ono postaje javno dobro, te se može slobodno koristiti uz obvezu priznanja autorstva, poštovanja autorskog djela te časti i ugleda autora.
Drugo, u četvrtom dijelu ZAPSP-a predviđene su odredbe (čl. 181.- 213. ZAPSP-a) o sadržajnim ograničenjima autorskog prava, prema kojima se objavljenim autorskim djelom može koristiti bez odobrenja nositelja prava ili bez odobrenja nositelja prava i bez plaćanja naknade u određenim slučajevima, kada to zakon izričito dopušta. Tako je dopušteno fizičkoj osobi bez autorova odobrenja umnožavati autorsko djelo za privatno korištenje (čl.183. ZAPSP-a), koristiti ga u sudskim, upravnim i drugim službenim postupcima (čl.200. ZAPSP-a), u svrhu informiranja javnosti (čl.201. ZAPSP-a). Dopušteno je i reproduciranje autorskih djela koja su trajno smještena na ulicama, trgovima, parkovima ili drugim mjestima pristupačnim javnosti te distribuiranje i priopćavanje javnosti takvih reprodukcija.(čl.204. ZAPSP-a), te je dopuštena prerada autorskog djela u parodiju u mjeri koja je potrebna za njen smisao, kao i karikaturu, a uz navođenje djela koje se prerađuje i njegovog autora (čl.206. ZAPSP-a).4
Dakle, prilikom npr. preuzimanja fotografije s interneta vrlo je važno da se navede ime autora (i tako mu se osigura poštivanje njegovog moralnog prava na priznanje autorstva zajamčenog u čl.28. ZAPSP-a), a najvažnije je kontaktirati autora (ili nositelja prava nad fotografijom) i dogovoriti s njim ovlašteno preuzimanje fotografije.
U protivnom prema čl.273. ZAPSP-a nositelj autorskog prava čije pravo je protupravno povrijeđeno ima pravo na zaštitu tog prava. Pravo na zaštitu ovlašćuje nositelja prava da od osobe koja je njegovo pravo povrijedila, ili njezina sveopćeg sljednika, zahtijeva prestanak radnje koja to pravo vrijeđa i propuštanje takvih ili sličnih radnji ubuduće, popravljanje nanesene štete, plaćanje naknade za neovlašteno korištenje, plaćanje zakonom određenog penala, vraćanje ili naknađivanje svih koristi koje je bez osnove stekla od povrijeđenog prava, utvrđenje učinjene povrede, kao i objavu pravomoćne presude kojom je sud, makar i djelomično, udovoljio zahtjevu usmjerenom na zaštitu prava
Također, povrede moralnih i imovinskih autora prava mogu dovesti i do kaznenih sankcija. Tako Kazneni zakon ("Narodne novine" br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21.- dalje u tekstu KZ) u članku 284. određuje sankcije za povredu osobnih prava autora, te propisuje “tko protivno propisima kojima se uređuje autorsko i srodna prava pod krivim imenom, svojim imenom ili imenom drugoga označi tuđe autorsko djelo ili protivno autorovoj zabrani označi djelo autorovim imenom te ga objavi ili se koristi njime ili dopusti da se to učini, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine.” U članku 285. KZ određuje sankciju za nedozvoljenu uporabu autorskog djela, pa tako propisuje “tko protivno propisima kojima se uređuju autorsko i srodna prava reproducira, preradi, distribuira, skladišti ili poduzima druge radnje radi distribucije ili priopći javnosti na bilo koji način tuđe autorsko djelo ili dopusti da se to učini i na taj način pribavi znatnu imovinsku korist ili prouzroči znatnu štetu, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.”
Jasminka Blažinović Grgić, mag. iur.
_______________________________
^ 1 Zakon o autorskom pravu je preuzet iz zakonodavstva bivše SFRJ (SL 19/78., 24/86. i 21/90.) Zakonom o preuzimanju saveznih zakona iz oblasti prosvjete i kulture koji se u RH primjenjuju kao republički zakoni (NN 53/91.),izmjenjen i dopunjen 1993.,nakon čega je početkom 1999. sastavljen pročišćeni tekst i ponovno izmijenjen i dopunjen u srpnju 1999., pa opet izmijenjen 2001.
^ 2 https://euipo.europa.eu/ohimportal/hr/web/observatory/faqs-on-copyright-hr#3
^ 3 Autor drugome ustupa pravo korištenja autorskog djela ugovorom, davanjem odobrenja za korištenje ili drugim pravnim poslom. Ustupanjem prava autor može drugome omogućiti korištenje djela na svaki način ili samo na određeni način, to može biti isključivo ili neisključivo pravo korištenja, može biti ograničeno sadržajno, vremenski i prostorno. (čl.58. ZAPSP-a)
^ 4 Navodimo samo neke primjere sadržajnih ograničenja autorskih i srodnih prava
