Autorstvo na prekretnici - je li sadašnji koncept održiv?

Najveće svjetske tvrtke, tzv. ‘Big Tech‘ - Alphabet (Google), Amazon, Apple, Meta i Microsoft, predvodnici su ulaganja u umjetnu inteligenciju, budući da je obuka sustava za strojno učenje proces koji zahtijeva mnogo resursa, kako računalne snage tako i novčanih sredstava. Dok neki zagovaraju optimističnu varijantu u kojoj će razvoj novih tehnoloških alata unaprijediti ljudsku vrstu i riješiti izazove suvremenog društva, osobito u pogledu povećanja produktivnosti ili smanjenja problema nedostatka radne snage, drugi su skloniji apokaliptičnom scenariju.

Odgovor vjerojatno leži negdje u sredini. Stavimo li na stranu mainstream i polarizaciju mišljenja, činjenica je da do ovog trenutka stvaratelji sadržaja – ljudi iz različitih kulturnih i kreativnih industrija čiji je sadržaj dostupan javnosti putem digitalnih medija – nisu vidjeli nikakvu financijsku nagradu za svoj važan doprinos razvoju sustava generativne umjetne inteligencije.

Naime, u kontekstu traženja dopuštenja od kreatora, tehnološke kompanije su lansiranjem velikih jezičnih modela pustile „mačka iz vreće“ jer je postalo jasno kako su sustavi strojnog učenja već skupili ogromne količine podataka putem interneta i društvenih mreža (uključujući vizuale) kako bi naučili stvarati nova djela, a da kreatori uopće ne znaju jesu li u tom procesu korištena njihova djela ili nisu.

Je li u takvim okolnostima autorsko pravo postalo samo farsa?

Trenutno uopće nije jasno polažu li osobe koje se služe generativnom umjetnom inteligencijom autorska prava na djela proizvedena na takav način i u kojoj mjeri. Također, nema jasnih pravila niti smjernica krši li djelo koje je stvoreno pomoću navedene tehnologije tuđa prava. Ipak, odgovori na ova pitanja ključni su kako bi se osiguralo da ljudi iz različitih kulturnih i kreativnih industrija mogu zarađivati za život u budućnosti, odnosno generirati prihode od iskorištavanja svojih prava intelektualnog vlasništva.

Glavni problem leži u (ne)transparentnosti. Kada je riječ o korištenju podataka u svrhu obuke sustava za strojno učenje, tehnološki divovi upustili su se u lov u mutnom jer nisu učinili dostupnima takve podatke, odnosno nisu tražili dopuštenje od stvaratelja sadržaja za korištenje njihovih djela niti su imateljima prava isplatili naknadu.

Iz perspektive stvaratelja, važno je znati koji je kreativni sadržaj korišten, a većina bi također željela biti obeštećena. Česti argument kojim se diskreditira njihova zabrinutost je strah od prihvaćanja novih tehnologija i inovacija te nemogućnost prilagodbe na promjene.

Međutim, je li tome zaista tako?

Nekritički optimizam usmjeren na prednosti korištenja umjetne inteligencije suprotstavlja se održivosti radne prakse kreativaca koja se oslanja na komercijalizaciju autorskih prava. Neki od njih kojima komercijalizacija autorskih prava nije primarni ili nužni izvor prihoda, mogli bi dati privolu za stvaranje izvedenih djela pomoću generativne umjetne inteligencije bez traženja financijske nagrade. Navedeno je već učinila jedna kanadska glazbenica dajući svim zainteresiranima dozvolu za objavu pjesama generiranih umjetnom inteligencijom koja uključuje njezin glas, bez ikakvih pravnih posljedica.

Sadržaj autorskog prava ogleda se i u moralnim pravima, kao što su poštovanje autorskog djela te časti i ugleda autora. Postavlja se pitanje, je li to uopće moguće zaštititi kod AI-generiranog kreativnog outputa? Ili se nečije djelo, primjerice, strukturiranjem tekstualnog opisa (tzv. prompta) može koristiti u neželjenom kontekstu stvaranja eksplicitnog, rasističkog ili nasilnog sadržaja?

Rješenje u budućnosti moglo bi biti pravo na isključenje odnosno klauzula izuzeća (opt-out), međutim, istini za volju, kreativci i svi autori trebali su biti upitani za dopuštenje i uključeni u cijelu priču oko razvoja sustava strojnog učenja od samog početka. Autorsko pravo, kao i cjelokupno moderno zakonodavstvo, postoji radi promicanja dobrobiti čovjeka. Navedeno čini u domeni kulture tako što bi trebalo omogućavati dobar život ljudima kao članovima kulturne zajednice. Glavni je cilj prava intelektualnog vlasništva, ne zaboravimo, uspostava ravnoteže između poticanja inovacija i (poštene) naknade stvarateljima. 

Budući da pravna regulativa značajno kaska za razvojem novih tehnologija, kao i da se prema dosadašnjem iskustvu baš i ne može računati na pošteno djelovanje velikih tehnoloških tvrtki kada je riječ o pravima pojedinaca čiji se podaci koriste za razvoj novih sustava i poslovnih modela, ostaje za vidjeti kakav će koncept autorstva iznjedriti skora budućnost.

Na razini Europske Unije trenutno je aktualno donošenje Akta o umjetnoj inteligenciji, odnosno postavljanje prvog zakonodavnog okvira na svijetu za to područje. Neovisno o tome koliko će dobro biti regulirana upotreba alata generativne umjetne inteligencije s aspekta etike ili privatnosti, odnosno zaštite osobnih podataka, ako za programere velikih jezičnih modela (LLM) ne bude propisana obveza otkrivanja uporabe sadržaja zaštićenog autorskim pravima, umjetna inteligencija ima problem intelektualnog vlasništva.