Drugostupanjsko (žalbeno) javnopravno tijelo ne bi trebalo svesti samo na administriranje, a niti je ono zamišljeno da svojim postojanjem ispuni formu i zahtjeve iz čl. 105. – 122. Zakona o općem upravnom postupku u pogledu prava stranke na redoviti pravni lijek. Poslužit ću se metaforom mosta, jedne od omiljenih igračaka mog uskoro četverogodišnjaka koja mu pruža nebrojene mogućnosti za igru i povezivanje prometnica. Žalbeno tijelo unutar državne uprave trebalo bi biti most između građana-stranaka i sudova, instanca koja otklanja uočene nedostatke u provedenom upravnom postupku pred nadležnim tijelom prvog stupnja kako predmeti, u idealnom slučaju, ne bi niti dospjeli na ionako preopterećene sudove.
Tako i pravnici koji donose rješenja povodom žalbi unutar drugostupanjskog tijela ne bi trebali biti puki izvršitelji, već stvaratelji upravne prakse. Metaforički rečeno, potporni stupovi koji pomažu ostvariti svrhu temeljne konstrukcije – a to je premošćivanje velike udaljenosti između građana i institucija. Neki od problema s kojima se neposredni rješavatelji susreću, kao i većina državnih službenika, jesu predrasude od strane šire javnosti, što proizlazi iz bazičnog nerazumijevanja njihovih radnih mjesta, opisa poslova, kompetencija i odgovornosti. Daljnji izazovi s kojima se oni kao pojedinci-stručnjaci unutar sustava susreću, proizlaze iz nedostatka bilo kakve strategije za razvoj ljudskih potencijala, štoviše, tendencije uprave da na svaki pokušaj izražavanja individualne osobnosti, inovacije ili kreativnosti pojedinca gleda kao moguću prijetnju, i posljedično tome, navedeno spriječi ukalupljivanjem u obliku normi, ocjenjivanja, evidencija i niza drugih mjera.
Ne iznenađuje činjenica da osoba koje se to direktno ne tiče, neće potratiti niti sekunde svog vremena pokušavajući se snaći u šumi klasifikacije radnih mjesta - kategorija, potkategorija i razina potkategorija, koeficijenata složenosti poslova i sličnih službenih pojmova, a iz kojih je gotovo nemoguće iščitati bitno – što ljudi zaista rade, kakvu vrijednost donose i koja je njihova uloga u društvu. Jednostavno će zbog neznanja ili vlastitog negativnog iskustva zaključiti da sve što je povezano s javnim sektorom nema smisla i da zaposleni u njemu traže „kruha bez motike“ ili „kruha preko pogače“. Ne, „sustav“ nije samo politika i manipuliranje masama, nego i struka koju navedene stvari uopće ne zanimaju. Kako bi struka mogla dalje napredovati i biti spremna odgovoriti novim i složenim društvenim okolnostima, mora djelovati nezavisno te prije svega, imati dignitet i autonomiju u svom radu. Moglo bi se reći da u cijeloj priči nedostaje jedno od temeljnih načela svih komunikacijskih aktivnosti – transparentnost. To je najvažniji faktor za izgradnju povjerenja, kako u internoj komunikaciji tako i u komunikaciji prema građanima.
Uzmimo za primjer mrežne seminare Ureda za intelektualno vlasništvo Europske Unije (EUIPO) koji su otvoreni prema zainteresiranoj javnosti i osobama koje se profesionalno bave područjem prava intelektualnog vlasništva. U kvartalnim intervalima, predstavnici žalbenih vijeća EUIPO-a iznose pregled najnovijih drugostupanjskih odluka te presuda Suda EU-a u odnosu na žigove Europske unije i registrirane dizajne Zajednice. Dobro osmišljena i transparentna web stranica doprinosi boljem korisničkom iskustvu (user-experience). Za stručnjake koji se bave intelektualnim vlasništvom, na mrežnoj stranici žalbenog tijela nalazi se pregršt korisnih informacija o razvoju intelektualnog vlasništva, alati koji pomažu u svakodnevnom radu, kutak za učenje kao središte razmjene znanja, smjernice za ispitivanje žigova Europske Unije i registriranih dizajna Zajednice čija je svrha pomoć njihovim korisnicima i zaposlenicima Ureda zaduženima za različite postupke (rješavateljima). Tako to funkcionira u razvijenim zemljama. Naime, žalbena vijeća (BoA) odgovorna su za rješavanje žalbi protiv prvostupanjskih odluka EUIPO-a u odnosu na žigove Europske unije i registrirane dizajne Zajednice (EUTMs and RCDs). Odluke Vijeća podliježu sudskoj kontroli, odnosno mogu se pobijati pred Sudom EU-a i to Općim sudom (General Court – GC), protiv čijih se presuda Sudu pravde EU-a (Court of Justice – CJ) može podnijeti žalba u vezi s određenim pravnim pitanjima.
Žalbeno tijelo trebalo bi biti spona između neposrednog postupanja prvostupanjskog tijela i sudske kontrole, upotpunjavajući postupak samo ili putem prvostupanjskog tijela kada je u provedenom postupku bilo nedostataka (činjenice su nepotpuno ili pogrešno utvrđene, pogrešno je primijenjen materijalni propis na temelju kojega se rješava stvar, izreka pobijanog rješenja je nejasna ili u proturječnosti s obrazloženjem ili se nije vodilo računa o pravilima postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje stvari – čl. 115. Zakona o općem upravnom postupku).Stavovi izneseni u kolumnama osobni su stavovi autora i ne predstavljaju nužno stav organizacije u kojoj su zaposleni ili uredništva portala IUS-INFO.
