Dragi kolege, pripadnici slavne generacije milenijalaca! Jeste li primijetili kako upravo zapošljavamo ljude koji su se rodili dok smo mi još učili za prijemne ispite? I dok se nama čini da su naši vježbenički dani bili jučer, već je stiglo vrijeme kada zapošljavamo mlade ljude koji bi nam, u određenim scenarijima, mogli biti djeca.
Generacija Z ima sreće što su naletjeli na nas milenijalce kao šefove. Naša radna etika uz istodobno suvereno korištenje tehnologije, pružit će im najbolje od analognog i digitalnog svijeta, zar ne?
Tehnologija je u naše živote ušla otprilike u doba studija i vrlo rado smo je prihvatili te možemo reći da nam danas itekako koristi na poslu. AI driven pravnički portali su naše novo normalno i većina nas već koristi usluge tog novog digitalnog kolege koji je, zahvaljujući NLP tehnologiji, u svako doba raspoložen za konkretan i konstruktivan brainstorming.
Međutim, koliko god da smo skloni tehnologiji, ne možemo promijeniti činjenicu da smo većinu formalnog obrazovanja proveli u analognom svijetu. Naš način traženja informacija i učenja formiran je prije digitalne ere. Dok tehnologiju koristimo kao pomoć, i dalje se s najvećim povjerenjem oslanjamo na knjige i komentare zakona. Kada imamo osjetljivo pitanje od kojeg nam ovisi neki predmet, fizički pregledavamo sve dopune i izmjene zakona objavljene u Narodnim novinama kako bismo se na svoje oči uvjerili da je informacija koju nam je u dva klika izbacio pravni portal točna.
Razjasnimo odmah na početku – vašim Gen Z vježbenicima tako nešto samima vjerojatno ne bi palo na pamet.
Ne zato što su lijeni, nego zato što su odrasli s tehnologijom. Dok je nama tehnologija došla kao novotarija u doba kad smo već bili formirane osobe, njima je tehnologija životna činjenica. Generacija Z tehnologiju doživljava otprilike onako kao što mi od rođenja očekujemo da iz slavine poteče voda i zbog toga će u tehnologiju uvijek imati veće povjerenje nego mi.
Gen Z ne traži informacije; informacije dolaze k njima. U nevjerojatnim (i, po mom ukusu, nepotrebno velikim) količinama i to u personaliziranom obliku. Oduvijek.
Stoga očekujte i to da će od prvog dana propitkivati vašu poslovnu organizaciju, tražeći bolje prilike za sebe u smislu poslovnog napretka, ali i uvjeta rada.
Bahato? Pa i nije, ako uzmemo u obzir da su oni, zbog utjecaja tehnologije, oduvijek dionici globalnog okruženja. Uzmimo najbanalniju usporedbu ekipe iz kvarta s kojom ste vi igrali video igrice (sjećate li se onog čarobnog zvuka dial-up veze?) i online gaminga danas, s kojim je Gen Z odrasla.
Što se radne etike tiče, volimo za sebe reći da smo mi bili vjerniji svojim poslodavcima, a ti današnji mladi, u najmanju su ruku relativniji po tom pitanju. No budimo iskreni prema sebi samima i priznajmo da zapravo samo ponavljamo riječi svojih roditelja (tzv. boomera) koji su zaista i provodili cijelu karijeru kod istog poslodavca. Mi smo mijenjali poslodavce, ali rijetko smo mijenjali poslove.
Naš zadani put "vježbenik – vježbenik s pravosudnim ispitom – odvjetnik – partner/vlastiti ured" nije nužno i put Generacije Z. Pitanje je kako bismo reagirali kad bi naš perspektivni vježbenik odlučio da neće nikada polagati pravosudni ispit, ali da želi upisati MBA u inozemstvu. Biste li investirali u tu ideju i kladili se na povrat kroz pet godina, predviđajući da će business developer uskoro biti uobičajena funkcija u odvjetničkim uredima?
Ako vi kao poslodavac ne vidite svoju priliku u tome, vaš mlađi kolega će je potražiti na drugom mjestu jer veliki broj dionika na tržištu već odavno u svojim organizacijama razvija i zapošljava ljude na funkcijama koje nisu isključivo pravne i administrativne.
Gen Z vježbenik možda jest završio pravni fakultet, ali je izvjesno da će u nekom trenutku htjeti dati prednost nečemu drugome. Šteta diplome, kažete? Pa, razmislite koliko pripadnika naše generacije radi poslove za koje im diploma koju imaju uopće ne treba. Gen Z diplomu smatra važnom, ali jednako važnima smatraju i individualne programe učenja koje istražuju kako sazrijevaju i kako se svijet oko njih mijenja. Slijedeći svoje specifične afinitete, potpuno im je prirodno da kao magistri prava promijene veliki broj poslova, što ne znači nužno i velik broj poslodavaca, pod pretpostavkom da nađu poslodavca koji će im te promjene omogućiti unutar vlastite organizacije.
Generacija Z može biti itekako vjerna, ali samo onom poslodavcu koji razumije njihovu potrebu za individualnim učenjem i napretkom.
Kad prihvatimo da su njihove temeljne postavke jednostavno drugačije, da su namjere jednako časne kao i naše, motivacija svakako slojevitija, a potencijalno i viša od naše u istom periodu života, postaje jasno, iako zapravo ni nemamo izbora, da je prilagodba svakako u našem interesu.
To, među ostalim, znači da moramo integrirati korištenje najsuvremenijih tehnologija u svoje redovne poslovne procese. Na nama je da odaberemo pouzdan i siguran sustav, implementiramo ga odgovarajućim procedurama i educiramo članove svog tima o njegovom produktivnom, ali sigurnom korištenju.
Ako to propustimo, svojim mladim kolegama oduzimamo životnu činjenicu na koju ozbiljno računaju i na svom radnom mjestu.
To može rezultirati dvama scenarijima: (a) odlaskom i potragom za drugom, prikladnijom okolinom ili (b) ostankom i potajnim korištenjem otvorenih sustava koji su svima lako dostupni.
U prvom slučaju riskiramo osipanje ljudskih potencijala, a u drugom, ozbiljniji rizik povrede intelektualnog vlasništva, osobnih podataka, poslovnih tajni ili neke druge povrede integriteta vlastitih ili sustava vaših klijenata zbog izostanka svijesti o rizicima i implikacijama korištenja tehnologije u odvjetničkoj profesiji.
Međutim, ako će oni upotrebom tehnologije "preskakati" zadatke na kojima smo se mi učili poslu, trebamo li uopće više juniore? To je pitanje koje si postavlja svaka industrija ikad okrznuta tehnologijom, pa tako i naša.
Naravno da trebamo juniore (jer, u protivnom, tko će ikada postati senior?), ali moramo uzeti u obzir da njihova krivulja učenja počinje na drugačijim razinama. Ne nužno intelektualno višim, ali drugačijim i suštinski različitim.
Pitanje koje si trebamo postaviti jest: čemu da ih učimo? Osnove koje su vrijedile prije dvadesetak godina više ne vrijede, jer većinu početničkih zadataka iz tog vremena sada obavlja tehnologija. S druge strane, pravna područja koja su nekada predstavljala usku specijalizaciju postala su osnova koja je preduvjet za sam početak rada u kontekstu upotrebe tehnologije.
Premda se nove generacije doimaju suverenijima i informiranijima nego ijedna prije njih, baš zbog toga zahtijevaju našu ozbiljnu pažnju.
I dok ih budemo podučavali o širem kontekstu utjecaja korištenja tehnologije u našoj profesiji, implikacijama koje to može imati na naše i poslovanje naših klijenata, kritičkom propitkivanju outputa tehnologije i slično, najveću lekciju Gen Z je već održala nama. Svojim drugačijim pristupom životu i poslu stavili su fokus na potrebu sustavnog i multidisciplinarnog mentorstva – teme koja se, na žalost, prerijetko spominjala u odvjetničkim krugovima, a sada konačno ima priliku značajno unaprijediti našu profesiju, možda čak i više od tehnologije same.
Stavovi izneseni u kolumnama osobni su stavovi autora i ne predstavljaju nužno stav organizacije u kojoj su zaposleni ili uredništva portala IUS-INFO.
