Uz sve probleme koje imamo u našoj javnoj nabavi – jednostavna nabava je sigurno jedan od najvećih. Riječ je o postupcima nabave najmanje vrijednosti (manje od 26.540,00 eura bez PDV-a za robu i usluge i manje od 66.360,00 eura bez PDV-a za radove), a ”jednostavnost” se očituje u činjenici da se u tim postupcima skoro u potpunosti ne primjenjuje Zakon o javnoj nabavi (ZJN). Takvi postupci su stoga neusporedivo jednostavniji, ali su i lišeni bilo kakvog pravnog lijeka. Upravo zbog ove ”jednostavnosti” i nepostojanja pravnog lijeka, jednostavna nabava se često ističe po svojim koruptivnim rizicima, sjetimo se samo procijenjenih vrijednosti nabave ”naštimanih” na 199.000,00 kuna bez PDV-a kako bi se izbjeglo provođenje klasičnog postupka javne nabave. Ovo je posebno opasno budući da je ukupna vrijednost provedenih jednostavnih nabava u 2023. bila oko dvije milijarde eura – što je ogroman iznos koji se troši u ovakvim netransparentnim postupcima.
Postupci jednostavne nabave kod nas imaju nekoliko glavnih problematičnih točaka koje bi se možda mogli popraviti ciljanim zakonodavnim izmjenama. Evo nekih važnijih.
Mnogi naručitelji u svojim pravilnicima o jednostavnoj nabavi navode kako će do određenog iznosa jednostavnu nabavu provoditi izravnim odabirom – slanjem narudžbenice samo jednom ponuditelju. Ovakvu praksu treba zakonski onemogućiti i obvezati naručitelje da u svakom postupku jednostavne nabave niže vrijednosti traže minimalno tri ponude, a u postupcima jednostavne nabave više vrijednosti obavezno objavljuju javni poziv – na web stranici i Elektroničkom oglasniku javne nabave.
Ostavljanje postupaka jednostavne nabave bez ikakve pravne zaštite je nedopustivo i predstavlja najveći problem navedenih postupaka. Ovo je posebno problematično i zato što je Ustavni sud Republike Hrvatske (USRH) u svojoj odluci od 19. svibnja 2020.1 naveo kako ”sukladno Ustavu, u odnosu na sve pojedinačne akte javnopravnih tijela (neovisno o tome imaju li oni ili nemaju svojstvo upravnih ili kakvih drugih akata) mora biti osigurana sudska zaštita.”2 Ali isto tako potrebno je prihvatiti činjenicu kako takva pravna zaštita mora biti u skladu sa samom prirodom postupaka jednostavne nabave i uzeti u obzir njenu (nižu) vrijednost – dakle pravna zaštita mora biti brza i ne smije biti pretjerano opterećujuća za samog naručitelja. Stoga predlažem izmjenu ZJN-a kojom bi se uspostavila pravna zaštita u postupcima jednostavne nabave na način da se propiše isključiva mogućnost podnošenja tužbe prvostupanjskim upravnim sudovima bez mogućnosti podnošenja žalbe Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske protiv presuda prvostupanjskih upravnih sudova. Također, upravnim sudovima se izmjenama ZJN-a mora propisati vrlo kratak rok za donošenje presude – 15 dana. Ovako kratak rok ne bi bio presedan u domaćem upravnom pravu – npr. člankom 54. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisana je obveza upravnih sudova da odluku o tužbi protiv odluke o ograničenju slobode kretanja moraju donijeti u roku od 15 dana od dostave spisa predmeta. Na ovaj način bi osigurali puno kvalitetniji nadzor nad provođenjem postupaka jednostavne nabave, zadovoljili bi zahtjeve Ustavnog suda iz citirane odluke, i ne bi pretjerano i nerazmjerno odužili postupke jednostavne nabave.
U praksi se zna dogoditi slučaj da naručitelj provede postupak jednostavne nabave robe u vrijednosti od npr. 20.000,00 eura bez PDV-a, ali da naknadno s ugovarateljem sklopi aneks ugovora za robu dodatne vrijednosti od npr. 10.000,00 eura bez PDV-a. Ukupna vrijednost ugovora i aneksa je tako 30.000,00 eura bez PDV-a, te je na taj način naručitelj zaobišao javnonabavne pragove čime je naručitelj prekršio stavak 3. članka 16. ZJN-a kojim je zabranjena procjena vrijednosti predmeta nabave na način da se nabava dijeli s namjerom izbjegavanja primjene ZJN-a. Kako u praksi nezakonitost ovakvog postupanja zna doći u pitanje, smatram da bi zakonodavac izmjenama ZJN-a morao zabraniti ovakvo aneksiranje ugovora o jednostavnoj nabavi.
Pragovi nakon kojih je nužno provesti postupak javne nabave nisu mijenjani već dugo, a njihova stvarna vrijednost značajno je smanjena višegodišnjom inflacijom. Stoga smatram kako ih je nužno podići te predlažem prag od 30.000,00 eura bez PDV-a za robu i usluge, te 80.000,00 eura bez PDV-a za radove. Ovaj grubi i okvirni prijedlog se kreće oko povećanja od 20% i smatram da nije prevelik i da u najvećoj mjeri prati inflaciju u prethodnih nekoliko godina.
Stavovi izneseni u kolumnama osobni su stavovi autora i ne predstavljaju nužno stav organizacije u kojoj su zaposleni ili uredništva portala IUS-INFO.
