Korak 1: protivno praksi civiliziranih zemalja, propisati periodične sigurnosne provjere za sve suce, prije svega radi podilaženja javnosti. Europska komisija podiže obrvu, spominje to u godišnjem izvješću o vladavini prava. Hrvatski Ustavni sud ukida odredbu. Pokušaj nije zaboravljen, loš okus ostaje.
Korak 2: donijeti novu, veću sudačku normu, unatoč traženju Opće proširene sjednice Vrhovnog suda da se najprije iznosu elaborirani razlozi za to. Fer potez Ministarstva koji nedvojbeno doprinosi uzajamnom povjerenju.
Korak 3: umjesto odredbe prema kojoj sudac disciplinski odgovara ako ne ispuni 80 posto norme, propisati da odgovara ako ne dosegne 100 posto norme (i to uvećane). Sto posto (uvećane) norme time pretvoriti iz okvirnog prosjeka u minimum. Valjda radi kvačice u odgovarajućoj rubrici Svetog NPOO-a.
Korak 4: potom licemjerno tvrditi da većina sudaca ispunjava veću normu. Naravno da je ispunjava kada im prijeti disciplinski progon, ispunili bi i veću da moraju. Ali veća (nerealna) norma ne potiče marljivost sudaca i kvalitetu njihova rada, već svakojaka dovijanja, ponekad i beskrupuloznost sudaca (na štetu stranaka).
Korak 5: iako je već nakon prvog tjedna štrajka sudskih službenika bilo jasno da su oni tvrd orah, ustrajno ih podcjenjivati i prvu konkretnu ponudu iznijeti tek u sedmom ili osmom tjednu štrajka.
Korak 6: javno iznijeti sadržajno i vremenski vrlo precizno obećanje o drugoj fazi uređenja prava sudaca, navesti to i u godišnjem izvješću Europskoj komisiji. Potom ne ispuniti obećano, računajući valjda da je sudačka populacija zaboravljiva kao što se očekuje da je, primjerice, ona opća biračka. Potom se iščuđavati zašto ti suci traže ispunjenje obećanja.
Teško da može biti boljeg recepta za učinkovito antagoniziranje sudstva u prilično kratkom roku. Ali i za njegovu homogenizaciju. Ili, Ćirinim riječima (laka mu zemlja): galvanizaciju.
Stavovi izneseni u kolumnama osobni su stavovi autora i ne predstavljaju nužno stav organizacije u kojoj su zaposleni ili uredništva portala IUS-INFO.
